Jelena Veljača: Sve je moguće, ukoliko smo velikodušne prema sebi
❤️ Click here: Jelena veljača intervju
Mi smo poštene cure. Book: I opet se vraćamo na prošlost! Kako reagirate kad opletu po vama dušobrižnici, kao što su opleli nakon vaše fotografije s Lenom u kadi?
Govorim grčki, ne najbolje na svijetu, ali prilično tečno. Imala sam osjećaj da mi tlo izmiče pod nogama dok su mi hladno servirali istinu, kao da je normalno da mi već desetljećima skrivaju da mi je sestra umrla. Nešto ipak valja na toj Akademiji kad »izbacuje« tako fantastično talentiran kadar. Kako se odvijao rad na tom tekstu?
Jelena Veljača: Sve je moguće, ukoliko smo velikodušne prema sebi - Majke se često i sakriju iza toga - ne stignem ništa jer sam stalno s djetetom. Ima dosta dobar hrvatski prijevod a ni original nije na turskom, zamislite.
Iz Hollywooda je stigla primamljiva ponuda za filmsku ekranizaciju - koju je Victoria glatko odbila, dopustivši radije Grcima da snime seriju o svom otoku gubavaca. U Grčkoj je danas nešto kao nacionalna heroina, a ta je ljubav obostrana. Spisateljica je tako zaljubljena u tu zemlju da je naučila grčki, kupila kuću na Kreti i napola se tamo preselila. I dok Mediteran vidi romantično, s Englezima je brutalno realna. Ona je čistokrvna Engleskinja: bljedoputa brineta koja slojevito odijevanje ima u malome prstu. Rođena u Velikoj Britaniji, školovana u Velikoj Britaniji, odrasla u Velikoj Britaniji - no danas posjeduje, osim kuće u mondenoj četvrti Chelsea, samo nekoliko metara od kafića gdje smo slušale talijansku glazbu i brbljale o životu, i kuću u Grčkoj. Zašto je baš Grčka posebna? To znači da je u vrijeme prikazivanja više od polovine grčkog stanovništva bilo uz TV ekrane. Kao usporedba, emisije kao što je Dnevnik gleda 30-40 posto, op. Karijeru sam počela kao putopisac. Doista sam mnogo putovala, sama ili u društvu drugih reportera. Pretpostavljam da je jedan od mojih glavnih pokretača želja da upoznam i razumijem druge kulture. Grčka se dogodila slučajno, doista, za sve je krivo jedno putovanje na kojem mi je bilo dosadno pa sam počela istraživati. Mislite li da putovanjima bježite od sebe? Hislop kaže da je godinama vjerovala da njezin otac, kad odlazi od kuće, odlazi raditi, a ne živjeti drugim obiteljskim životom, op. Svaka obitelj ima svoje tajne. Ja sam tijekom jednog izlaska u kazalište posve slučajno saznala da su moji roditelji imali kćer Soniju koja je umrla od astmatičnog napada kad je imala tri godine. Imala sam osjećaj da mi tlo izmiče pod nogama dok su mi hladno servirali istinu, kao da je normalno da mi već desetljećima skrivaju da mi je sestra umrla. Da, vjerojatno mislim da čovjek mora kopati po svojoj prošlosti jer ga jedino spoznaja oslobađa. Volim vjerovati da one, kroz putovanje u prošlost, otkrivaju više od faktografije. Otkrivaju sebe u sadašnjosti. Što žele od života i, možda bitnije, zašto to žele. No na kraju svake priče one ostavljaju dosadne britanske muškarce s kojima su u nesretnim i preobičnim vezama i biraju život na Mediteranu, pun strasti i uzbuđenja. Je li to vaša tajna želja? Jeste li zato kupili kuću na Kreti? Kupila sam kuću jer sam se godinama vraćala na Kretu i u jednom sam trenutku shvatila da mi je Grčka postala drugi dom. Tamo imam jednako velik krug prijatelja kao i u Londonu. Govorim grčki, ne najbolje na svijetu, ali prilično tečno. Navodno se prije svakog romana dugo bavite istraživanjem... Nisam povjesničarka i bolno sam svjesna svojeg oskudnog znanja o povijesti. Zato mi se čini da je istraživanje ključno. Vaš život sigurno nije dosadan. Ja sam duboko nekonfliktna osoba, a Ian je potpuni luđak kojeg jednostavno nije briga, ali doista nije briga, što drugi ljudi misle. Mi znamo otići na neku večeru ili domjenak i, kunem vam se, u trenutku kad nam prilazi neka poznata osoba, ja ne znam hoće li nas pozdraviti ili pljunuti! Za njih je to bitna priča, razotkrivanje mračnih strana njihove povijesti, no kroz ljubav, pa je tako pristupačna i privlačna svima. Vidite, gubavci nisu umirali odmah. I dalje su bili - ljudi. Sa svojim potrebama, čežnjama, strahovima, s voljom za život. A na Spinalongu su prebacivana i djeca, i trudne žene, i muškarci u najboljim godinama. Ono što je mene fasciniralo iz prve bilo je to ozračje normalnog života. Ulice, ceste, crkva, bolnica, pekarnica, ljekarna, gradski trg, sve je bilo tamo, napušteno, kao da su stanovnici otišli prije pet minuta, a ne prije pedeset godina! Stajala sam nasred seta, ali ne za film, nego za život! Sagrađenog da bi tamo u miru živjeli zaraženi. Na takvom mjestu shvatiš koliko je čovjek velik i koliko smo mi ljudi zapravo zaljubljeni u život. Istovremeno sam dobila i ponudu grčke televizije za seriju na grčkom. Za mene nije bilo izbora. Grčka je verzija nudila nešto autentično, stvarno, strast koju mogu imati samo ljudi koji rade na dijelu svoje prošlosti. Book: I opet se vraćamo na prošlost! Čovjek se uvijek mora vraćati na prošlost. Uostalom, čak i kad misli da se ne vraća, vraća se. Zato postoji psihoanaliza, regresija, obiteljska stabla i legende koje se pričaju djeci za laku noć. U svakom slučaju, dobro ste odlučili. Izuzetno sam ponosna na svaku epizodu. Obožavam glumicu koja je igrala glavnu ulogu, ma obožavam cijelu ekipu! Sudjelovala sam u kreativnom procesu maksimalno i tu seriju osjećam - svojom. Cijeli intervju možete pročitati u magazinu Storybook!
Jelena Veljača: Žene nisu bolje u pranju, peglanju i kuhanju (Tajni gost)
Kad sam kao glumica radila na velikoj televizijskoj seriji »Vila Marija«, koja je promijenila poimanje i pristup televizijskog produkciji kod nas, zarazila sam se ljubavlju prema televiziji. Pisana je tako da Druckerman koketira s chit-litom, ali je u suštini ispovjedna, i vrlo inspirirajuća. Možeš li se zamisliti u nekim ekstravagantnijim komadima kao npr. To je neraskidiva poveznica. Muškarac ode od kuće i zna da će sve funkcionisati dok ga nema. Je li opasno ljubiti decu u usta?
